dok citate ovo:
Vise od 300,000 decice-ispod 18 godina- primorano je da ratuje i umire na nekom od svetskih ratista.
U Myanmar-u deca starosti do 10 godina, bivaju "regrutovana" kao detektori i cistaci minskih polja
U Etijopiji, vladajuca partija primorava decu -srednjoskolskog uzrasta da se "bore" kao ljudski vojni talas-koji se odvija preko minskih polja- u pogranicnom ratu sa Eritrejom
U Iranu, stotine dece (ispod 15 godina) prikljucilo se "Sadamovim Lavicima" gde su ucili kako da koriste oruzje i da se upuste u borbe.
Na Sri Lanki- mlade "Tamil devojcice" poznatije kao "pticice slobode" trenirane su od strane pobunjenickih armija da postanu bombasi samoubice, lepeci za sebe eksplozive i na javnim mestima dizu se u vazduh!
Slede skraceni oblici izjava dece koja su bila koriscena u gore navedene svrhe:
1. Ne razumem zasto uzimaju decu u vojsku.
2. Deca postaju "vojnici" onda kada sve vise i vise odraslih biva ranjavano i gine , ili kada se rat prosiri.
3. Deca traze mnogo manje hrane, odece i medikamenata, ili su bar obespravljeni te ne mogu zashtevati vise.Deca su najjeftinija od svih vojnika
4. Decu je lako kidnapovati, Lako ih je maltretirati i zlostavljati
5. mnoga deca nemaju identifikacione papire tako da mogu biti prodavana kao starija nego sto jesu.
6. Deca lako mogu koristiti svo lako automatsko oruzje. 40 godina ranije, oruzje je tezilo oko 10 kilograma, danas prosecno oruzje koje moze da ispali 60 metaka u nekoliko sekundi tesko je samo 3 kilograma. Ovo je oruzje jeftino-cesto ga je lakes nabaviti nego knjige i igracke.
7. Deca su besplatna radna snaga. Mogu kuvati, nositi opremu i zalihe. Takodje mogu lako biti primoravani da postanu "seksualni partneri" vojnika
8. deca su obicno poslusna i lako je "upravljati" njima
9. Zasto deca pristaju da sluze ovakvima?
Vecina "dece vojnika" ne sluze dobrovoljno. Oni su kidnapovani, najcesce iz svojih domova ili skola, nasilno su regrutovana da postanu vojnici.
Lara Otunnu, Specijalni predstavnih UN-a za decu u oruzanim konfliktima napominje da "poglavice" ratova okrecu se ka iskoriscavanju dece zbog toga sto su deca nevina, podlozna tudjem uticaju i lako bivaju impresionirana. Moguce je ih je "izvajati" u neosporan nemilosrdni instrument.
Moncef Khane, koji radi sa gospodjom Otunnu, napominje da su dosadasnje istrage pokazale da je psihicka samoodbrana deteta slabija od odraslog coveka. To znaci da je dete moguce istrenirati da cini stvari kojim bi se odrastao covek protivio te bi odbijao da ih cini.
~~~~~~~~~~~~~~~~
-Ja sam Isatu, uhvacena sam od strane "Oruzanih Snaga Revolucionog Saveta" u Sijera Leone-u kada sam imala 15 godina. Nisam htela da idem, primorana sam da idem. Ubili su mnoge zene koje su odbile da podju sa njima.. kada zarobe mlade devojke-one pripadnu vojniku koji ih je zarobio.
-Vojnici su me primorali da udjem u kamion. Tamo je bilo oko dvadeset decaka. Plakao sam. Tako regrutuju u Gvatemali. Imao sam 16 godina.
-Bio sam "dete vojnik" u revolucionarnim oruzanim snagama gerilaca u Kolumbiji. Dosli su da pokupe danak, moj je otac rekao da nema nista da im pruzi, da nema novca. Onda su trazili da podjem sa njima.Moj je otac rekao NE. Odveli su me ipak.
-Zvali su me gospodin Dzordz. Bio sam primoran da se prikljucim vojsci kada sam imao 13 godina.. Ziveo sam sa svojim roditeljima u selu, jedna frakcija zarobila je selo i naredila da svi mladi momci podju sa njima. Neki su od nas prestravljeni rekli da ne zele da idu, ali su poceli da nas udaraju puskama (mnogi od njih su bili veoma, veoma zli ljudi).
-Zovite me samo B. ja sam 15 godina stara devojcica iz Ugande. Kidnapovali su me pobunjenici iz "Armije Bozijeg otpora"- u Ugandi.
Oko devet casova u jutro bila sam u basti i sakupljala paradajz.Odjednom,okruzilo me je 50 pobunjenika. Poceli su da beru paradajz i da ga jedu. "Uhapsili" su me i prebili "na mrtvo ime". Na kraju, primorali su me da ih odvedem do moje kuce. Otisli smo tamo da pokupimo onomalo odece koju sam imala. Tamo, ubise moju majkicu. Naterase me da idem, ostavljajuci za sobom svojeg malenog brata i dve malene sestre. Oni su veoma mladi. Pokusavala sam pobunjenicima objasniti da nemogu ostaviti za sobom tako malenu decicu, koja nisu u stanju da se brinu sama o sebi- niti da se odbrane. Opirala sam se.Onda su poceli da me biju, sve dok nisam pala u nesvest.
-Kada sam imala 13 godina, kidnapovana sam u Ruandi i odvedena daleko od kuce u Kongu. Vracala sam se iz skole, kada su me vojnici u volizima zaustavili i naterali me da udjem-bilo je oko pet casova popodne. Bili su iz Ruande. Bilo je mnogo decaka u tom vozilu. Odvezli su nas na aerodrom u Gomi i odatle avionom u Kalemi. Svismo bili starosto oko 10, 11, 12 godina i neki nesto malo stariji. Onda su nas poslali u kamp Vert u Mobi i tu su nas trenirali. Mnoge ubise na treningu, mnogi umrese od bolesti, hrana je bila lose pripremljena i mnogi dobise dizenteriju.
Ipak, iz raznoraznih razloga neka deca svojevoljno pristupaju. Najcesci razlog je siromastvo.
-Bio sam dete vojnik Kambodzanskih vladinih snaga. Prikljucio sam se jer su moji roditelji bili siromasni, nisu imali hrane i ja nisam isao u skolu… brinuo sam zbog miniranja ali sta se tu moglo…to je bilo naredjenje, da se ide na liniju fronta. Videh decu u svakoj jedinici. Siguran sam da cu biti vojnik najmanje jos par godina, jer ako prestanem biti vojnik, necu imati posao jer ne znam nista drugo da radim.. ne znam sta da ucinim…
-Ja sam Liz. Pristupila sam Revolucionarnim oruzanim snagama Kolumbije kada sam imala 11 godina., bila sam jedna od najmladjih devojcica. Nije lose kako nas kao vojnike tretiraju, daju nam odecu, cizme, hranu.
- Poceo sam kao "dete vojnik" za Crvene Kmere u Kambodzi a sada se borim na strani Vladajucih. Znam mnoge trinaestogodisnje decake koji su se prikljucili vojsci. Ne znam zasto su se prikljucili. Ranije sam ih savetovao da se ne prikljucuju ali mislim da im je trebao novac za zivot. Osecam veliku zalost zbog njih, toliko su mladi. Dok su bili Crveni Kmeri, nosili su oruzje, kada su napustili Kmere i postali civili, nisu imali ni oruzje, ni hranu. To je razlog iz kojeg se neki prijavljuju u "vojsku" bas kao i ja.
-Neka se deca prijavljuju u "vojsku" zato sto su tokom ratova izgubila svoju porodicu i drustvo, te nisu imala kome da se okrenu.
....